Oblici intelektualnog vlasništva

Posljednjih se godina i u široj hrvatskoj javnosti veći fokus počeo stavljati na termine poput intelektualnog vlasništva i patenata, a od ulaska Hrvatske u Europsku uniju počeo se stavljati naglasak na i kategorije poput oznake zemljopisnog podrijetla, oznake izvornosti i slično.

Međutim, samo rijetki stručnjaci s područja prava te pojedinih područja proizvodnje za koje se pojedini slučaj zaštite intelektualnog vlasništva odnosi (primjerice, farmaceutike, IT ili poljoprivredne industrije) imaju potpuno razumijevanje definicija i metodologije procesa zaštite intelektualnog vlasništva. S obzirom da je rastući broj poduzetnika koji se bave područjima koja su kandidati za zaštitu intelektualnog vlasništva, donosimo kratki pregled svih njegovih oblika i načina zaštite.

Općenito govoreći, proizvodi ljudskog uma su nematerijalna dobra i ona u svojoj suštini vrijednost dobivaju tek kad ih drugi ljudi vide i upotrebljavaju, stoga ih nema smisla štititi sakrivanjem ili drugim mjerama fizičke zaštite. No, navedena društvena vrijednost je upravo ta koja određuje da ideja, kao plod ljudskog intelekta, pripada njezinom stvaratelju i, pod određenim uvjetima, podrazumijeva da je riječ o njegovom intelektualnom vlasništvu. Iako nematerijalno, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, jer ga se može, kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti, baš kao i svaki drugi oblik materijalnog vlasništva.

U poslovnom smislu, kako bi se zaštitila ovakva vrsta dobara, razvijen je sustav pravne zaštite intelektualnog vlasništva koji obuhvaća sustav pravnih instrumenata kojim se uređuje način stjecanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegovog neovlaštenog korištenja.

Intelektualno se vlasništvo dijeli na dvije potkategorije:

• autorsko pravo: isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim stvaralačkim djelima, u što spadaju i srodna prava koja se odnose na prava umjetnika izvođača te prava emitiranja radija i televizije;
• industrijsko vlasništvo: obuhvaća prava kojima proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uloženja u istraživanje, razvoj i promociju.

Pojedine aspekte intelektualnog vlasništva, ovisno o području, je moguće zaštititi na sljedeće načine:

• Patent: to je pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a obično se odnosi na određeni proizvod, postupak ili primjenu. Patent se stječe priznanjem prava od strane ovlaštenog tijela za dodjelu tog prava (u Republici Hrvatskoj Državni zavod za intelektualno vlasništvo), na temelju ispitivanja prijave patenta koja opisuje izum.

Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može dopustiti drugim osobama davanjem licencije, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge osobe. Suštinski uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu na postojeće stanje tehnike, inventivna razina (tj. neočiglednost onome koji je upoznat s dotičnim tehničkim područjem) i industrijska primjenjivost (tj. praktična primjenjivost u industrijskom opsegu).

Da bi ostvario patentnu zaštitu za svoj izum, prijavitelj je u postupku za priznanje patenta dužan otkriti tehničke detalje svog izuma u opsegu koji omogućuje stručnjaku iz predmetnog područja izradu ili upotrebu izuma. Takav opis izuma postaje, nakon određenog propisanog perioda tajnosti, javno dostupan svim zainteresiranima. Drugim riječima, patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tijekom određenog razdoblja.

• Žig (“trademark”): isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu. Ono što se može zaštititi žigom su najčešće ime, logotip, amblem ili etiketa.

Žig se u većini zemalja stječe registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja odgovarajuće nadležno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo.Osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te da nije sličan nekom ranijem žigu. Žig osigurava vlasniku isključivo pravo na stavljanje u promet proizvoda i/ili usluga obilježenih njime. Zaštita žigom predstavlja učinkovito tržišno sredstvo kojim proizvođači i pružatelji usluga štite sredstva koja su uložili u promidžbu i marketing svojih proizvoda i/ili usluga. Zaštita same kreacije nekog znaka, logotipa ili etikete može predstavljati autorsko djelo koje je zaštićeno kao autorsko pravo, čime je zaštićen interes autora ili kreatora. .

• Industrijski dizajn:  Industrijskim dizajnom kao jednim od oblika intelektualnog vlasništva štite se prostorna ili plošna obilježja proizvoda (industrijski ili zanatski proizvedenog predmeta), vidljiva pri njegovoj normalnoj (namjenskoj) uporabi. Prostorna obilježja su oblik i obris proizvoda, a plošna obilježja su šare, crte, boje, tekstura te kombinacije navedenih obilježja.

Industrijski dizajn kao pravo industrijskog vlasništva se u većini zemalja stječe registracijom na temelju rezultata provedenog postupka ispitivanja prijave za zaštitu dizajna koje obavlja za to ovlašteno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo. Temeljni uvjeti koje neki dizajn mora zadovoljiti za priznanje zaštite kao intelektualnog vlasništva su novost i individualni karakter dizajna, te da njegova obilježja nisu isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom.

• Oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti: Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv zemljopisnog područja ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu.Oznaka izvornosti je specifičniji oblik zaštite, te obavezno podrazumijeva bitni ili isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga.

Kod oznaka izvornosti u pravilu se zahtijeva da se proizvodnja, priprema i obrada proizvoda i usluga u cijelosti odvija u naznačenom području. Učinkovit sustav zaštite ovih oznaka koristi i potrošačima te širokoj javnosti, promicanjem poštenog tržišnog natjecanja i dobrih poslovnih običaja. Zaštita ovih oznaka pomaže i gospodarski razvoj, posebice ruralnih područja, zadržavanjem radno sposobnog stanovništva i poticanjem obiteljskih gospodarstava u tim područjima, te očuvanjem i razvojem specifične ili tradicionalne proizvodnje i usluga.

Više informacija o postupku zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj je dostupno na stranicama Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (www.dziv.hr).

STech akcelerator uskoro organizira radionice namijenjene informiranju i savjetovanju zainteresiranih polaznika o temama intelektualnog vlasništva sa specijaliziranim pravnim stručnjakom. Detaljnije informacije potražite ovdje i iskoristite priliku dobiti odgovore na sva otvorena pitanja!